To Book

Dodatak I: O postanku Emberveila i lozi Emberline

Dodatak I: O postanku Emberveila i lozi Emberline

Zapis se čuva u Krilu Sumraka Kapele od Veila, uz povelju s pečatom Leratona Vaelana, kojom je Mikhailu Sarinu darovana bezimena dolina na jugozapadu Veillandsa koja je kasnije dobila ime Emberveil.

 

Prvi doseljenici stigli su u dolinu u Drugom Dobu, Dobu Kraljeva, za vladavine dobroga kralja Leratona Vaelana, sina Maelora od Vaelana. Po majci je bio od kuće Ardel iz Ardenfalla. Predvodili su ih Mikhail Sarin iz Valecourta i njegova žena Bosita Maligren.

 

Prije nego što je došao u dolinu, Mikhail Sarin služio je kao jedan od Leratonovih vojskovođa. Kada su s dalekog istoka došli orkovi i počeli paliti sela, Sarin im se suprotstavio s vojskom mnogo manjom od njihove. U zapisu piše da je jedan od njih nosio čovjeka pod svakom rukom. Zadržao je njihov prodor do dolaska pojačanja, a zatim ih prisilio na povlačenje i tako spriječio njihov ulazak dublje u Veillands. Na mjestu te bitke kasnije je podignuta tvrđava koja se tada zvala Željezna Ruka Leratona, a danas se zove Ironfort. Ona još stoji na istočnoj granici.

 

Po završetku rata kralj Leraton časno je razriješio Mikhaila vojne službe i nagradio ga neimenovanom zemljom na jugozapadu Veillandsa. U toj dolini već je stajala stara Kapela Nade koja nije imala Čuvara. S Mikhailom i Bositom pošli su i neki od ratnika koji su služili pod njim, zajedno sa svojim porodicama, nakon što su odslužili zakletvu kralju i kraljevstvu.

 

Jesen je već trajala kada su stigli, ali nije prošla. Sedam godina lišće nije izgubilo svoju zlatnu, crvenu i smeđu boju. Na kraju sedme godine na južnim padinama same od sebe izniknuše prve mladice narandže, iako ih niko nije posadio. Bosita je vodila zapis o sedam jeseni i brinula se o prvim narandžama koje su ondje nikle. Ona je prva dolinu nazvala Emberveil, jer je svih tih godina izgledala kao da preko nje leži veo rasutog žara.

 

Potomke Mikhaila Sarina ljudi su otada počeli nazivati lozom Emberveila, Emberline. Njegova djeca još su nosila prezime Sarin. U sljedećem koljenu staro ime iščeznu i ostade samo Emberline.

 

U najstarijem zapisu o osnivanju nalazi se još jedna bilješka. Lipa posađena u sredini budućeg sela izrasla je iz jednoga sjemena koje je Mikhail Sarin dobio od nepoznatog putnika.

 

Ispod zapisa stoji dopisano drugom rukom, mnogo kasnije: trideset šest koljena.

End of Book

Than you for reading

Enjoying the story?

Get the Full Book on Amazon

Support the Emisphare Mythology

Dodatak I: O postanku Emberveila i lozi Emberline