Poglavlje XV: Život i smrt

Pokuca. Prođe trenutak, zatim se ploča povuče. Blijeda Maska ispuni otvor. Šupljine njenih očiju zaustaviše se na bijeloj keramici na Mikhailovom licu. Ploča se ponovo zatvori. Vrata se otvoriše. Blijeda Radoznalost odstupi i pognu se.

„Slušaoče.“

Mikhail zakorači unutra. Vazduh u odaji bio je suv i ustajao, pun mirisa papira, kože i prašine starih knjiga. Police su se dizale prema svodu i pružale toliko daleko da su im krajevi nestajali između baklji uz zidove.

Na ulazu je stajao tačno između dva dijela Arhive. S njegove lijeve strane, u drvetu na početku prvog reda, bila je uklesana riječ: Živi. S desne strane, istom rukom i do iste dubine: Mrtvi.

Police su bile uređene po godinama, brojevi uklesani pravo u drvo na kraju svakog reda. U novijim dijelovima urezi su još bili oštri. Što su se redovi više udaljavali, brojevi su postajali izlizani i teže čitljivi. Na udaljenom kraju, duž čitavog zida, knjige su stajale u tami izvan svjetlosti. Najstarije oznake Mikhail nije razumio, ali podsjećale su ga na zapis urezan u njegov mač.

Radoznalost je još stajala blizu ulaza, sklopljenih ruku i s maskom okrenutom prema njemu. Mikhailu je smetalo njeno prisustvo, neravne šupljine očiju i tamna mrlja ispod manjeg oka, kao da je tamo nekad kapnulo mastilo i nije se dalo oprati. Okrenu se prema njoj.

„Izađi.“

Radoznalost se savi u struku i povuče. Vrata se zatvoriše, a odaja ostade tiha.

Znam šta tražiš.

Tačno pored ulaza stajao je dugačak drveni sto. Na njemu su ležale velike knjige, svaka uvezana u tamnu kožu i označena godinom. Mikhail priđe, pronađe najnoviju i otvori je. Redovi naredbi bili su ispisani sitnim, pažljivim rukopisom. Imena ljudi. Mjesta. Maske kojima je naređeno da djeluju. Vrijeme kada je naredba prenesena i vrijeme kada je izvršena.

Listao je sve dok nije pronašao Emberveil. Mikhail približi knjigu svjetlosti.

Naredba Slušaoca. Cilj: Emberveil. Izvršenje povjereno Bijesu. Naredba izvršena.

Iznad cilja papir je bio tanji, ostrugan nožem dok gotovo nije probio. Ispod toga je drugim rukopisom naknadno dodano:

Povezani aktivni dosije: Mikhail Emberline. Živi. Dvadeseti red. Dvije hiljade dvadeset šesta godina prvog upisa.

Mikhail je gledao vlastito ime. Pored njega je pisalo Živi, a ispod se još nazirala precrtana riječ: Mrtvi. Zatvori knjigu i pođe prema živima.

Pronađe dvadeseti red i tu godinu. Police su bile pune izvještaja i zapažanja, kretanja ljudi praćena iz dana u dan i upisana rukom onih koji su ih posmatrali. Bilo je tu knjiga o ljudima, nekoliko o Orkovima, o Elfovima, i čak nekoliko tankih o Dvarfovima. Radoznalost je ovdje čuvala sve što još nije bilo završeno. Svaki dosije nosio je godinu prvog upisa. Kasniji izvještaji dodavani su istom spisu. Izvuče knjigu i odnese je za sto. Prije vlastitog imena naiđe na druga koja je poznavao.

Eronika Baker, pekareva žena, ugao Pijačne Ulice. Muž umro prošle zime. Izbjegava poreze prijavljujući samo dio onoga što napravi. Ostatak prodaje po nižoj cijeni porodicama kada misli da je niko ne posmatra. Izvještaji su joj netačni. Krade od grada i onoga što mu pripada. Dosije otvoren.

Okrenu stranicu.

Vinarija, istočna strana Glavnog Trga. Veran Vinlos, vlasnik, nekadašnji gradski stražar. Otpušten nakon što je odbio izvršiti naredbu kapetana. Previše govori nakon druge čaše. Postavljao pitanja koja se tiču nas. Jednom upozoren. Nije promijenio ponašanje. Nadzor se nastavlja. Dosije otvoren.

Na sljedećoj stranici pisalo je:

Melora Malein, vlasnica Kuće Svile. Prikuplja podatke o gostima i njihovim poslovima. Upozorena da prestane s raspitivanjem. Dalje raspitivanje nije zabilježeno. Rekla kćerki da su ljudi nekada hodali noću, da su ulice bile otvorene i da zvona nisu upravljala njima. Kćerka joj rekla da to više ne govori. Melora je isto ponovila još dvaput, različitim ljudima, svaki put tišim glasom. Ne organizuje ništa. Samo se sjeća tog vremena. Dosije otvoren.

Sjeti se blijedog lica u uglu Kuće Svile i Melorine ruke koja mu je upravo tada zaklonila pogled. Ni sada nije znao šta je te večeri vidjela. Ali znao je da nije jedna od njih. Mikhail nastavi listati.

Braut Kelin, kamenorezac, Kamenorezačka Četvrt. Tvrdi da je vidio Blijedu Masku blizu zapadnih zidina nakon mraka. Rekao ženi. Rekao dvojici muškaraca na pijaci. Rekao trećem čovjeku kojeg nije poznavao. Treći čovjek podnio izvještaj iste večeri. To je bio naš čovjek. Slušalac obaviješten. Rizik procijenjen: dovoljan. Bijes obaviješten.

Ispod toga riječi Dosije otvoren bile su precrtane jednom ravnom linijom. Drugim mastilom bilo je dopisano:

Dosije zatvoren.

Mikhail zadrža prst ispod te dvije riječi, zatim prelista još nekoliko stranica dok ne pronađe svoje ime.

Mikhail Emberline. Nadzor otvoren po naredbi Slušaoca. Početak nadzora: djetinjstvo. Razlog: sin Darina Emberlinea. Povezani dosije: Mrtvi. Dvije hiljade dvadeset šesta godina upisa, četrnaesti red.

Mikhail prestade čitati. Knjigu položi otvorenu na sto i pođe prema mrtvima. Kožni povezi na toj strani bili su tamniji, a naslovi ispisani s većom pažnjom. Novi unosi stajali su uz stare, mastilo na posljednjim stranicama još crno i oštro. Žalost je ovdje upisivala ono što je završeno i čuvala mrtve među koricama.

Pronađe dvije hiljade dvadeset šestu, zatim četrnaesti red. Prelazio je prstom preko poveza sve dok nije našao traženu oznaku. Odmah do nje ostalo je prazno mjesto. Knjige s obje strane nagnule su se prema praznini, kao kad dugo stoje uz nešto čega više nema. Izvuče knjigu i otvori je. Tamo, između drugih imena iz iste godine, ugleda ono koje je tražio.

Darin Emberline.

Pročitao je ime dvaput. Rukopis je bio sitan i precizan, zapis nekoga ko je isto učinio mnogo puta.

Razlog: Pretjerano ispitivanje. Aktivna istraga o nama. Kontakt s dvojicom Blijedih Maski izvan odaja. Vidio im je lice bez maske.

Mikhail nastavi čitati.

Način: Nesreća. Kamen na kojem je radio oboren je tokom smjene. Svjedoci su vidjeli pad. Niko nije vidio ono što mu je prethodilo. Smrt potvrđena na mjestu.

Tijelo: Žalost je tražila tijelo da se odnese u Emberveil. Njegovoj porodici. Slušalac odobrio.

Dodatno: Ima sina. Mikhail Emberline. Dječaka nastaviti posmatrati po naredbi Slušaoca.

Palac mu pritisnu ivicu stranice. Papir je bio tanak i star. Ta naredba stajala je na njemu još otkako je Mikhail bio dječak. Pokuša se sjetiti ljudi koji su dovezli tijelo njegovog oca. Sjećao se kola, smeđeg radničkog plašta i Tarikove ruke na svom ramenu. Jedan od njih bio je Garon. Drugog se nije mogao sjetiti.

Zatvori knjigu i vrati je na isto mjesto. Gurnu je među ostale sve dok joj se povezi nisu poravnali s njihovim. Zatim se vrati prema živima. Njegov dosije još je ležao otvoren na stolu.

Mikhail nastavi čitati svoj dosije. Tu su stajali izvještaji s obuke. Zapažanja o njegovom napredovanju. Prvi zadatak. Bitka kod grebena. Dok se borio, neko je stajao dovoljno blizu da zapiše gdje se kretao, kada je podigao štit i koliko mu je trebalo da ustane nakon pada. Vrati se na ranije stranice i pronađe zapis o Dvoboju Uspeća pred Kapelom od Veila.

Mikhail Emberline protiv Rovana Milkresta. Emberline mora napredovati. Ako počne gubiti, dvoboj prekinuti. Obojici dopustiti Uspeće. Nadzor nad Emberlineom nastaviti. Slušalac naredio.

Sjeti se kamenog poda pred Kapelom od Veila. Rovana preko puta sebe. Naleta bijesa i teških udaraca koji su prolazili kroz njegove ruke. Rovan ga je oborio na koljeno, ali on je ustao i nastavio. Kada ih je glasnik zaustavio, mačevi su im još bili ukršteni. Obojici je dopušteno da napreduju. Nikada nije bio siguran zašto.

Sada jeste.

Posmatrali su ga cijelog života. A sada je njegovo ime stajalo pored Emberveila u knjizi naredbi.

Postoje stvari koje Slušalac ne treba da zna.

Mikhail pogleda svoje ime na stranici. Darinovo je ostalo među mrtvima. Kamen nije pao slučajno. Ni dvoboj nije bio prekinut slučajno. Nešto mu u grudima puče, kao zid koji je godinama držao pritisak.

Baci knjigu. Ona udari o policu i pade na kameni pod, otvorenih i savijenih stranica. Iz Mikhaila izbi urlik. Podiže obje ruke i zgrabi masku. Na prvi trzaj keramika se stegnu oko njegovog lica. Strgnu je. Dah mu izađe sirov. Obrazi mu osjetiše hladnoću, a oči vrelinu.

Baci masku.

Maska udari o police, pade na pod, jednom se zavrtje i zaustavi licem nagore. Nije pukla. Šuplje oči ostadoše okrenute prema njemu, a osmijeh joj ostade pokvaren.

Odjek urlika još se nije izgubio među policama kada se vrata otvoriše.

Koraci stadoše na pragu. Nije morao da se okrene. Ako je Radoznalost, vidjeće knjigu na podu, Slušaoca okrenutog leđima i bijelu keramiku ispred njega.

Kapuljača mu je bila navučena preko glave, ali lice pod njom bilo je golo. Stajao je okrenut prema mračnom prostoru između dvije police. Prsti mu se stegnuše uz bok. Samo da se ne približi. Ako se okrene, pomisli, vidjeće me. Ako me vidi, moraću da je ubijem. Da je uklonim.

Radoznalost poče hodati prema njemu. Polako. Svaki korak bio je odmjeren na kamenom podu. Prišla mu je toliko blizu da je osjetio njeno prisustvo iza lijevog ramena.

Njena ruka spusti se na njegovo rame.

„Slušaoče.“

Mikhail nije odgovorio. Lice je držao okrenuto prema tami.

„Jeste li dobro, Slušaoče?“

Radoznalost zakorači prema njegovoj lijevoj strani i blago se nagnu, pokušavajući pronaći ugao ispod kapuljače. Svjetlost baklje dodirivala je njegovo lice. Mogla je vidjeti početak njegovog nosa, početak njegove brade. Mikhail okrenu lice udesno, lice mu nestade u mraku.

Ruka joj je još počivala na njegovom ramenu.

„Izađi“, reče Mikhail kroz stisnute zube, tiho, jer mu je i glas bio go.

Radoznalost povuče glavu. Ruka joj ostade još jedan trenutak na njegovom ramenu, zatim se spusti.

„Slušaoče“, ponovi i pokloni se.

Povukla se prema vratima. Na pragu njeni koraci zastadoše, predugo. Zatim nestade u hodniku i zatvori vrata.

Mikhail ostade nepomičan sve dok njeni koraci nisu utihnuli. Tek tada izdahnu.

Priđe knjizi koju je bacio. Čučnu, podiže je i pažljivo ispravi savijene stranice. Zatvori je, pronađe mjesto s kojeg ju je uzeo i vrati među ostale knjige.

Masku podiže posljednju. Ležala mu je u rukama čitava, bez ijedne pukotine ili mrlje. Tanka kao ljuska jajeta. Mikhail je gledao njenu unutrašnjost, zatim je pritisnu uz lice. Keramika se zatvori. Olakšanje mu dođe prvo. Gađenje odmah nakon toga.

Prije nego što pođe, pogleda prema dalekim policama u mraku. Zatim se okrenu, otvori vrata i izađe.

Radoznalost je stajala uz zid hodnika, pognute glave i sklopljenih ruku. Mrlja ispod manjeg oka bila je tamnija na svjetlu baklje. Nije pokušala ponovo da ga pogleda. Mikhail prođe pored nje i krenu prema stepenicama.

Popeo se jedan nivo, zatim još jedan. Na širokom otvoru u veliku prostoriju dva Blijeda Bijesa odvojiše se od mraka, stadoše pred njega i pokloniše se.

„Slušaoče.“

„Bijes nas je poslao“, reče jedan od njih. „Čuvaćemo vas.“

Mikhail klimnu.

„Hodajte.“

Pođoše iza njega, jedan s lijeve, drugi s desne strane, dovoljno blizu da je Mikhail čuo njihovo teško disanje. Tri para koraka nastaviše kroz tamu između stubova.

Iza njih Arhiva Života i Smrti ostade zaključana. U njoj je stajao i kamen koji je pao na Darina.