Dodatak I: O dragaru i Dragarleshu

Zapis se čuva u Kamenorezačkoj Četvrti Veilcourta, u knjizi kamena i mjera.

 

Ko ga je prvi tako nazvao ne zna se. Zna se samo da je mjesto ime dobilo po kamenu, a ne kamen po mjestu, jer je kamen bio prije nego što je iko došao po njega.

 

Dragar je kamen svijetlosiv, prošaran tamnim venama, tvrđi i gušći od mramora. Nema njegovog sjaja. Svjetlost koja ga dotakne ne vraća se cijela. Ko ga jednom vidi, poslije ga prepoznaje na svakom zidu i u svakom licu, pa se pita zašto ga ranije nije primjećivao.

 

Vadi se u Dragarleshu, ispod usjeka u Planinama Svijeta, četrnaest dana puta zapadno od grada Veilcourta. Drugdje ga nema. Traženo je po svim lomovima Veillandsa i po onima preko granice, i nije nađen. Ovo ovdje zapisujem jer me svake druge godine neko pita isto, pa da više ne pita.

 

U njemu se klešu kipovi kraljeva. Tako je oduvijek, i tako je skupo da svaki kralj koji ga naruči prvo tri puta pita za cijenu. Uz to se koristi tamo gdje se gradi nešto što ne smije popustiti. Za kuće se ne vadi. Ko traži dragar za kuću, taj ne gradi kuću.

 

Prvi kamen nije vađen tamo gdje se danas kopa. Vađen je niže, u podnožju, kod prolaza koji zovu Grobnica Kipova. Tamo se prestalo, jer je sloj držao planinu iznad sebe, i jer je onaj ko je tada vodio posao odlučio da se prekine. Zapisano je da je razlog bila stijena. Ispod toga druga ruka je dopisala nešto pa precrtala, i sada se ne može pročitati.

 

Vađenje je poslije nastavljeno, ali s drugog mjesta, dalje od grobnice i više uz padinu. Tako je i danas.

 

O tereti. Blok visok kao čovjek i širok kao dvoja vrata traži posebna ojačana kola građena samo za to, osam konja upregnutim, i put koji ne prašta slomljenu osovinu. Jedan blok se s ležišta podiže gotovo četvrt dana. Volovi se mijenjaju. Lanci pucaju i pri drugom podizanju. Radnici se rijetko svađaju kod kamena, jer čovjek koji je danas dizao dragar uveče nema snage ni za riječi.

 

Zato ovdje stoji i mjera koju su postavili prije mene, a koju nisam mijenjao. Kamen se ne vozi noću. Ne vozi se nizbrdo bez klinova. I ne vozi se preko mostova.

 

U Berumnaru pričaju da kamen drži nešto zatvorenim i da se zato ne smije vaditi. To je priča ljudi koji cijeli život udaraju u istu stijenu, pa im treba razlog da to bude važno. Nisam našao nijedan zapis koji bi je potvrdio.

 

Ali sam našao ovo, i time završavam.

 

U starim knjigama mjera stoji koliko je blokova izvađeno kod Grobnice Kipova prije nego što se prestalo. Broj je zapisan tri puta, i sva tri puta drugačije. Najmanji je za četrdeset i jedan blok manji od najvećeg.

 

Niko mi nije umio reći gdje je tih četrdeset i jedan.